Datum objave: 10.04.2018
Večernji List - Virovitički padobranac Angelo Vuletić razvija turizam u Keniji
Tko posjeti Keniju i zaželi se prave pustolovine, s opakom dozom adrenalina, put će ga odvesti ravno u ruke jednom – Slavoncu. A on će nas onda pažljivo spustiti na zemlju – sa samo 4000 metara visine, prosječnom brzinom od 180 do 220 kilometara na sat.
U zraku kao doma u sobi
A ime vrsnog padobranca Angela Vuletića iz Virovitice našlo se nedavno i u službenoj publikaciji Turističke zajednice Kenije -Why I Love Kenya-. Postao je tako dio turističke ponude te daleke zemlje. A da se turisti s “letećim” Angelom na -leđima- zaista mogu osjećati sigurno, potvrdio je i kenijski ministar turizma Najib Balala, koji se s njim lani s 3500 metara visine prizemljio na plažu.
– Skakao sam s mnogim poznatim kenijskim ličnostima, kao što su ovdašnje super zvijezde Akothee i Viktoria Kimani. Oni su u Keniji poput Severine i Jelene Rozge kod nas, zatim s glumcem Nickom Mutuma, voditeljicom dnevnika Mayom Hakayavom, pjevačicom Alishom Popat... Skakali smo i na niz važnih događanja u Nairobiju, pa smo jednom doskočili i s kenijskom zastavom od 60 kvadrata i predali ju predsjedniku države – kazuje nam 34-godišnji Angelo.
On je dio Tima Skydive Diani, a nitko osim njih i ne spušta turiste padobranom kroz oblake. Padobranstvo je u Keniji i istočnoj Africi, naime, relativno novo.
Iako se mnogima padobranstvo čini visokorizičnim sportom, oprema je danas toliko napredovala, ističe naš sugovornik, da su nesreće rijetke i svode se na ljudski faktor.
– Ako ste samosvjesni i pridržavate se pravila, imate velike šanse provesti padobransku karijeru bez ogrebotine. Nakon nekoliko tisuća skokova, čovjek se u zraku počne osjećati kao u svom dnevnom boravku – dočarava nam on.
Prve samostalne skokove Angelo je napravio 2004. u Osijeku, a letjeti paragliderom učio je u Virovitici. Aktivnu karijeru započeo je 2009. u Padobranskom klubu Croatia, gdje je vrlo brzo “uskočio” i u prvu natjecateljsku postavu. Kao član Hrvatske padobranske reprezentacije, skakao je i na europskim te svjetskim prvenstvima.
– Najviša visina s koje sam skakao iznosila je 6000 metara. No, rijetke su prilike za takve skokove jer zahtijevaju dodatnu opskrbu kisikom. Standardni su skokovi s visine do 4000 metara – kaže Angelo, koji je prije profesionalne karijere zarađivao kruh kao web-programer i dizajner.
Sto ljudi, sto ćudi
Da bi se, primjerice, popeli na 4000 metara, -ovisnike o adrenalinu- zrakoplov vozi 15 do 20 minuta, slobodan pad traje oko 60 sekundi, a slijedi let padobranom tri do deset minuta, ovisno o tipu padobrana.
– I u Keniji vrijedi izreka -sto ljudi, sto ćudi-, svatko pri skoku reagira na svoj način. Jedni vrište, drugi se smiju, treći plaču od veselja. Pojedincima su emocije toliko jake da na trenutke izgube i svijest. Za 99 posto ljudi koje povedem na skok to je ujedno prvo padobransko iskustvo te suočavanje s jednim od najvećih ljudskih strahova, tako da nakon što iskuse slobodan pad i padobranstvo, može se reći da postaju drugačije, na pozitivan način nadograđene ličnosti. S mnogima postanem i prijatelj – otkriva nam.
A neobičan je splet okolnosti kojim je taj Slavonac uopće dospio u Afriku.
– Sve je započelo kada mi je veleposlanstvo SAD-a odbilo dati vizu potrebnu kako bih sudjelovao na svjetskom prvenstvu u Chicagu, kao član hrvatske padobranske reprezentacije. Usprkos naporima našeg Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva sporta te Hrvatskog zrakoplovnog saveza, to mi nije uspjelo. Ogorčen, odlučio sam otputovati na mjesec dana na odmor u neku daleku zemlju poput Indije ili Šri Lanke. Dok sam tražio destinaciju, slučajno sam naletio na Keniju i Skydive Diani. Čim sam stigao tamo, znao sam da je to mjesto s kojeg ću teško otići lakog srca. Oduševile su me kilometarske pješčane plaže, palme, Indijski ocean, srdačni ljudi i beskrajno ljeto koje traje cijele godine... I tako malo pomalo, uskoro će biti dvije godine otkako sam u toj zemlji – priča on.
Dio njega želi ostati tamo cijeloga života, no povremeno se, priznaje, javlja nostalgija za domom u Hrvatskoj.
– Ja nisam jedan on onih koji je bježao iz Hrvatske trbuhom za kruhom jer mi je u domovini bilo vrlo ugodno. I dalje sam voditelj profesionalnog tima koji izvodi skokove u Hrvatskoj i okolici pod imenom Tandem Experti. Bude li moguće, svakako ću pokušati i nadograđivati taj tim jer i našim ljudima želimo priuštiti vrhunsko iskustvo – zaključuje.
LINK na orginalnu objavu